Putin i Erdogan: politički blizanci među kojima je kad-tad moralo puknuti

I Vladimir Putin i Recep Tayyip Erdogan potječu iz siromašnih obitelji, obojica više vjeruju boljoj prošlosti negoli neizvjesnoj budućnosti, obojica vjeruju da je vlast apsolutna, a sloboda relativna kategorija, obojica se kunu u tradiciju, obojica žele podčiniti susjede, obojica teže postati globalnim uzorima, i konačnim sucima u razrješenjima svih sukoba. I zbog toga je bilo gotovo neizbježno da će – gdje letio da letio – Turci srušiti ruski zrakoplov, smatra naš komentator 

 U borbi za osobnu i geostratešku premoć, duhovni i politički blizanci nikada ne mogu ostati trajni i pouzdani saveznici. Pa tako ni Rusija i Turska, pa tako ni Vladimir Putin, ni Recep Tayyip Erdogan. Rusija i Turska stoljećima su se nadmetale u bezbrojnim ratnim sukobima, ali su prije ovih krvavih sukoba u Siriji, obaranja ruskih vojnih zrakoplova i mučnih podjela i u redovima saveznika, i u redovima suparnika (Rusija bi htjela sačuvati, a Turska se odrekla Asada) donedavno imale odlične, gotovo partnerske odnose. Njihova je međusobna trgovina narasla na više od 32 milijuna dolara, a Rusi su sklopili ugovor od izgradnji nuklearke u Turskoj u vrijednosti od 20 milijardi dolara. Međusobno su ukinute vize, a 60 posto zemnog plina Turska uvozi iz Rusije, dok je za ruske turiste Turska bila jedna od najprivlačnijih zemalja. Tako je Rusija ukupno postala drugi turski trgovinski partner, a Turska postala trend-model u ulozi islamskog modernizma.

U svim tim nemogućim pričama o nepredvidljivom prevrtanju povijesti, Rusija i Turska su se sve više dokazivale kao moćne, uspješne i postojane zemlje, koje vode nedodirljivi, nepobjedivi i neupitni vođe ( Erdogan 12, a Putin 15 godina), bez obzira što je Rusija sve više smetala Zapadu, a Turska – kao jedna od najvažnijih NATO članica - nije pripuštena u Europsku uniju. I Turska i Rusija su nekako istovremeno otkrile i svoje prokockane imperijalne veličine, nedodirljive sfere interesa i sklonost carskim i sultanskim veličinama, obnovu nacionalnih tradicija i asketskih religija i prezir prema zapadnom hedonizmu, prenapuhanim civilizacijskim vrijednostima i diktatima iz Washingtona, u uzaludnoj borbi da izbore pravo na vlastiti pogled na demokraciju, ulogu države i obnovu prošlosti.